2. korizmena nedjelja

Na drugu korizmenu nedjelju slušamo Matejevo svjedočanstvo o Isusovu preobraženju. Mnogi će se zapitati je li, uz silna Isusova djela ozdravljenja i čudesna znamenja koja je činio pred ljudima, potrebno i svjedočanstvo preobraženja? Što li ono otkriva o njegovu identitetu, tim više što se ono dogodilo izvan očiju javnosti? Taj je događaj intimnog karaktera poput otkrivanja Isusova identiteta od strane Šimuna Petra ili događaja Posljednje večere. U takvim se prilikama Isus postupno razotkrivao učenicima kako bi ih ohrabrio i ojačao u zajedništvu i vjeri po kojoj njegova Crkva treba živjeti u ovomu svijetu. Događaj preobraženja je predokus one uskrsne stvarnosti koja se dogodila u nebu nakon Isusove zemaljske kalvarije i smrti na križu, ali i one naše koja nam je zajamčena njegovom smrću. Sveti Pavao je tu stvarnost opisao riječima: "Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama" (Rim 8, 18). Zbog toga današnji evanđeoski tekst odiše kršćanskom radošću i nadom da u ovomu životu nismo sami i da svaki križ, ma kako težak i bolan bio, ima smisao jer nas usmjerava i vodi prema konačnom cilju - vječnom zajedništvu s Gospodinom u slavi njegova i našeg uskrsnuća.

Prvi dio teksta opisuje ljepotu događaja preobraženja. Tomu su svjedoci Šimun Petar, na kojemu će kasnije biti odgovornost cijele zajednice, te braća Jakov i Ivan, koji su Isusu bili osobito bliski. Isus se mogao preobraziti pred svim svojim učenicima, budući da ih je on sve i odabrao za svoje najbliže učenike i suradnike, ali to nije učinio. S jedne strane imamo Šimuna Petra, čuvara Isusova nauka i predvodnika zajednice, koji jedini ima mogućnost razgovora s preobraženim Isusom, a s druge braću Zebedejeve, za koje znamo da su, osobito Ivan, iskazivali posebnu privrženost i vjernost Isusu do njegove smrti na križu. Pred njima se očitovala Božja objava koja je, kroz starozavjetne likove Mojsija i proroka Ilije, objedinila sav Zakon i Poroke u jedno savršeno očitovanje žive Božje Riječi. Ljepota preobraženja ukazuje na ljepotu uskrsle stvarnosti. Petar je svoje oduševljenje iskazao riječima: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti." On je u događaju Isusova preobraženja spoznao smisao i krajnji ishod zemaljskoga puta koji ne završava s križem nego u slavi uskrsnuća. U tomu leži smisao kršćanske nade koja prelazi okvire zemaljskog života i nalazi svoje ostvarenje u Božjoj vječnosti. Zato je čovjekov život ispunjeniji što je više uronjen u Božju stvarnost. Što je čovjek sličniji Bogu, i njegov život postaje sličniji Božjemu.

Opis Isusova preobraženja gotovo da razotkriva svu ljepotu i božanstvenost ljudske duše koja je zahvaćena Bogom. Ona tada jednako sjaji i blista kao što je blistao Isus u svomu preobraženju jer je obasjana snopom Božjih zraka ljubavi. Čovjek osjeća to stanje duše osobito nakon sv. ispovijedi ili sv. pričesti ili, pak, u molitvi, razmatranjima nad Božjom riječju ili u nekim drugim situacijama u kojima duša pronalazi jasan put do svoga Stvoritelja. Tko ne bi htio biti zahvaćen takvom ljepotom koju su mogli vidjeti i osjetiti ova trojica učenika? Isus nam se neprestano daruje pod sakramentalnim prilikama i poziva nas, kroz stvarnost naše životne svakodnevice, da s njime prolazimo sve što moramo proći do konačnog cilja, ali očigledno je da smo mnogo puta gluhi i slijepi za njegov poziv. Isus se nije preobrazio pred učenicima radi sebe i objave svoje slave nego radi čovjeka i njegova spasenja koje se događa po tajni Križa, a završava u slavi uskrsnuća. Isusovo je preobraženje zapravo preobraženje naravne, zemaljske stvarnosti koja, zajedno s njime, više nije predodređena za propast nego za spas.

Drugi nas dio ovog veličanstvenog događaja zapravo vraća na početak Isusova javnog djelovanja, na krštenje od strane njegova preteče Ivana Krstitelja koji je neumorno pozivao na pokajanje i obraćenje. Kao što je nekoć Bog preko Mojsija udijelio svomu narodu Zakon po kojemu će zadobiti spasenje, tako sada udjeljuje novi, savršeno upotpunjen Zakon (u osobi Isusa Krista kroz zapovijed ljubavi) po kojemu daruje svima mogućnost spasenja i vječnog života. Božje riječi o ljubljenom Sinu jesu objava Očeve bezgranične ljubavi prema svakom čovjeku koji u njegovu Sinu pronalazi utočište i spas. Božja je objava na učenike tako snažno djelovala da je u njima pobudila ogroman strah. U njoj se nije očitovala samo objava Isusova božanskog sinovstva, nego i zapovijed: "Slušajte ga!" Nije dovoljno biti zadivljen Isusom. Potrebno je vršiti njegovu riječ, njegov nauk. Bog nam je darovao svoga Sina da bi po njemu zadobili spasenje. Svi su pozvani spasiti se i uživati u uskrsnoj radosti, no u temelju je uskrsne radosti, radost križa. "Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije mene dostojan" (Mt 10, 38), kaže Isus. Križ je uvjet da bismo bili Isusovi. U križu je spas jer nas on rasterećuje od tereta grijeha i najsigurnije vodi Spasitelju Isusu Kristu. Tko ne može prihvatiti križ kao sredstvo spasenja, ne može ni uživati u ljepoti uskrsne stvarnosti.

Isus je zabranio učenicima da govore o onome što su vidjeli i čuli dok on ne ustane od mrtvih jer je to objava uskrsne slave. Neka nas ovaj događaj osnaži u vjeri i nadi da naš život nije samo jedan veliki križ s kojim sve završava nego da je svaki križ milosna prilika za novi, preobraženi život s Bogom. Iz Isusova križa teče nepresušna rijeka istinskog života na kojemu se trebamo napajati i svoje križeve utapati u njegov. Ljubimo više Isusov križ kako bismo lakše nosili svoje svakodnevne križeve.