Na toj visokoj gori Isusu su se ukazala dva najveća starozavjetna lika - Mojsije i Ilija. Ova nam dva lika simboliziraju dva stupa židovske vjere: Zakon i Proroke. Židovska tradicija u Mojsiju vidi najvećeg zakonodavca koji je objavio židovskom narodu Božji zakon. Deset zapovijedi čine temelj toga zakona. No, židovski je Zakon sa svim svojim propisima toliko obiman da ga je veoma teško u potpunosti izvršavati u praksi. Uz Zakon, važnu ulogu u židovskoj tradiciji imaju i proroci preko kojih Bog prenosi narodu svoju poruku i volju. Lik Ilije ukazuje na važnost proročke riječi u iščekivanju dolaska Mesije. Pisac Knjige Sirahove ovako je zapisao o Iliji: „Koliko li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti?“ (Sir 48, 4). Isus razgovara upravo s njima.I Zakon i Proroci upućivali su, svaki na svoj način, na dolazak Mesije, Pomazanika koji će spasiti svoj narod i uspostaviti vječno kraljevstvo. Preuzimajući ulogu osloboditelja i vođe svoga naroda na putu do obećane zemlje, Mojsije je zapravo postao preteča Isusu koji će iz ropstva grijeha osloboditi svoj narod (Crkvu) i uvesti ga u „Obećanu zemlju“ – u Božje kraljevstvo. Isus povezuje i usavršava ova dva stupa židovske vjere. Sjetimo se njegovih riječi na Gori: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude“ (Mt 5, 17-18). Stoga, veličanstveni prizor Isusa i ove dvojice predstavlja savršeno ispunjenje iščekivanoga i najavljenoga u povijesti spasenja. Židovski je zakon usavršen u Kristovoj zapovijedi ljubavi, a proročka se riječ ostvarila u osobi Isusa, koji je Krist, Gospodin.
Druga važna slika iz scene Isusova preobraženja je objava Očeve ljubavi i zajedništva sa svojim Sinom: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!“ Ova slika doziva u sjećanje Božju objavu očitovanu u činu Isusova krštenja u rijeci Jordan, kada je nebeski Otac objavio Isusovo božansko sinovstvo riječima: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Mk 1, 11). Evanđelist Marko uvodi scenu Božje objave kako bi potvrdio ono što je do konačne žrtve na Križu još uvijek bilo prikriveno, tajnovito, a to je da je Isus iz Nazareta dugo očekivani Mesija. To potvrđuje i Isusova naredba učenicima da „nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.“
Korizma je vrijeme priprave za slavni događaj Isusova uskrsnuća. Njegovim „ustajanjem iz mrtvih“ i nama je zajamčena milost vječnoga života. Sv. Pavao je ovako opisao naše preobraženje: „Krist će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome“ (Fil 3, 21). Drugim riječima, nećemo biti preobraženi samo u duhu, nego i u tijelu. Riječ je o novom, preobraženom životu s Gospodinom u njegovoj slavi. Obrisi toga preobraženog života vidljivi su već sada u ovom zemaljskom životu. Kršćaninov život treba biti objava toga novog, preobraženog života. Svaki je vjernik, snagom i milošću koju je primio u sakramentu krštenja, a napose koju prima u sakramentu svete euharistije, blagujući euharistijskoga Krista, pozvan preobražavati svijet, odnosno unositi Kristovo svjetlo tamo gdje još uvijek vlada tama. Crkva je zajednica preobraženih koji već sada žive Kristovo uskrsnuće. Na to nas poziva euharistijsko otajstvo u kojemu se Bog neprekidno daruje čovjeku i čovjek Bogu. No, ono nije samo očitovanje zajedništva koje čovjek ostvaruje sa svojim Bogom, nego i zajedništva među braćom ljudima. Stoga je euharistija očitovanje jedinstva s Kristom i ljudi međusobno. Zato kažemo da Crkva tvori euharistiju, ali i euharistija Crkvu, izgrađujući je kao sakrament (znak i sredstvo zajedništva) Krista. No, da bi se euharistijsko jedinstvo ostvarilo u ovomu svijetu neophodno je obraćenje na osobnom i kolektivnom planu, odnosno pomirenje s Bogom i s čovjekom (s drugim ljudima i sa samim sobom). Ako se u kršćaninovu životu nikada ne događa preobrazba, u smislu dubljeg poniranja u otajstva vjere, onda je pomalo upitno njegovo kršćanstvo, jer nema kršćanstva bez obraćenja, promjene, preobrazbe na bolje, na savršenije. Isus je rekao: „Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“ (Mt 5, 48).
Korizma je milosno vrijeme duhovne preobrazbe oko koje ćemo se truditi i tijekom Euharistijske godine u našoj Nadbiskupiji. Iskoristimo vrijeme koje je pred nama i duhovno se obnovimo kako bismo čista i radosna srca mogli Bogu zahvaljivati za milost spasenja po Gospodinovu križu. Gospodin nas poziva i daruje nam se u otajstvu euharistije. Samo u perspektivi euharistijskoga dara, možemo jasnije spoznati smisao svoga života s Bogom i s braćom ljudima. Amen.