4. vazmena nedjelja

Na nedjelju Dobrog pastira Crkva nam donosi prekrasan evanđeoski tekst o Isusu kao Dobrom pastiru i njegovu stadu. Tekst odiše uzvišenim emocijama ljubavi, povjerenja, odanosti i zaštite. Ovo je jedan od najljepših tekstova koji opisuje Isusov odnos prema Crkvi, napose prema duhovnim zvanjima. Isus se predstavlja kao Dobri pastir koji se u mnogočemu razlikuje od najamnika. Dobri pastir poznaje svoje ovce i one poznaju njega, no ono što je važnije i od toga jest da je Dobri pastir spreman položiti svoj život za ovce, za razliku od najamnika koji „nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca“, kaže evanđelist Ivan. Ivan stavlja naglasak na uzajamnost odnosa Pastira i ovaca. Oni se međusobno poznaju u smislu blizine i zajedništva - Pastir je nazočan među svojim ovcama, a one žele biti u njegovoj blizini. One se ne žele odvajati od njega jer ih nitko ne može bolje štiti od njega. Najamniku nije stalo do života ovaca, samo do toga da izvrši posao za koji je unajmljen. Najamnik se brine samo za sebe. Dobri pastir vidi smisao svoga postojanja u čuvanju stada. On se slobodno daje za svoje ovce, ne zato jer to mora, već zato što ih beskrajno ljubi. Ljubav mu je temeljni pokretač u vođenju i brizi za stado. Isusove riječi upućuju upravo na takvo poimanje slobode: „Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem.“ No, Pastirov ovčinjak nije zatvoren za one ovce koje se još uvijek nalaze izvan ovog ovčinjaka. U Pastirovu ovčinjaku ima mjesta za nebrojeno mnoštvo novih ovaca koje lutaju u potrazi za Pastirom. Ovce koje se već nalaze u ovom ovčinjaku, iako ovčinjak nije zatvoren, neće pobjeći jer su sa svojim Pastirom povezane svezom međusobne ljubavi. One znaju da im jedini istinski život može pružiti samo njihov Dobri pastir.

Isus je poslao svoje učenike u svijet da svijetu prenosu Radosnu vijest i na taj način privedu sve ljude jedinom pravom Spasitelju Isusu Kristu. Propovijedajući i svjedočeći razloge svoje vjere u Gospodina, oni su stvarali nove zajednice Kristovih vjernika. Tako se postupno širila Kristova Crkva. Pisac Djela apostolskih ovako je opisao prve kršćanske zajednice: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali ranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike“ (Dj 2, 42-47). Apostoli su bili duhovni pastiri u zajednicama koje su osnivali. Nakon njih su tu Božju službu preuzeli papa kao Petrov nasljednik i biskupi kao nasljednici apostola za cijelu Crkvu koja je duhovno Kristovo stado. Pojedini biskupi ostvaruju pastirsku službu posebno u biskupijama koje su im povjerene. Svima im je zajednički Gospodin, Isus - Dobri pastir, u kojemu nalaze prije svega svoga Učitelja i Pastira, u čije ime predvode zajednicu, a potom i uzor i model kako voditi, štititi, odnosno ljubiti povjereno im stado. Evanđeoska slika Isusa kao Dobroga pastira i njegova stada treba biti trajno aktualizirana u povijesnoj Crkvi. Najbolji svjedoci tomu su Kristove „ovčice“, odnosno njegov vjerni puk koji u svojim biskupima, svećenicima i redovnicima prepoznaje svoje dobre i svete pastire.

Današnje nam evanđelje daje prikaz Dobrog pastira i najamnika. Mnogo je prekrasnih svjedočanstava vjernika o pojedinim župnicima i biskupima kao o dobrim pastirima koji su spremni čak i svoj život položiti za svoje vjernike. Oni su na poseban način prepoznati od svoga stada. Zapravo, jasnije je prepoznat njihov odnos s Dobrim pastirom, koje se onda reflektira na odnos sa stadom. Isus je rekao: „Kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.“ Uočavamo da je temaljna poveznica između Dobrog pastira, njegovih poslanika i stada Božja ljubav. Protočnost Božje spasiteljske ljubavi između Dobrog pastira, njegovih poslanika i stada rađa duhovnim plodovima na korist čitave Kristove zajednice i društva u cjelini. Zato Crkva upravo ove nedjelje potiče svoje vjernike na pojačanu molitvu Dobrom pastiru kako bi on, snagom svoje ljubavi, pozvao što više mladih u službu duhovnih pastira. Crkva ujedno ovom nedjeljom izražava Bogu slavu i hvalu za sve svećenike koji vode njegovo stada poput Dobrog pastira, a ne najamnika.

Na vjernicima je vjerska obveza moliti za svećenička zvanja. Ma koliko svijet pokušao posvjetoviti njihov božanski značaj, ona ipak ostaju čvrsti duhovni stupovi ovoga društva i svijeta, jer ne potječu od svijeta nego od Boga, i ne ostvaruju se u svijetu kao najamnici nego kao pastiri po uzoru na Isusa – Dobrog pastira.