5. vazmena nedjelja

Na četvrtu vazmenu nedjelju razmatrali smo evanđeosku sliku Dobrog pastira i stada. Danas razmišljamo nad evanđeoskom slikom trsa i loze. Isus je istinski trs, a njegovi su učenici loze. Trs je u povezanosti s Vinogradarom koji ga je posadio. Vinogadar je Bog. Povezanost Trsa i loze istovjetna je povezanosti Dobroga pastira i njegovih ovaca. Loza na trsu je dobra samo ako rađa plodovima. Duhovni plodovi loze na božanskom Trsu trebaju se očitovati u svetosti života. Ako loza ne rađa plodovima, treba ju posjeći i spaliti. Isus je vrlo rigorozan u svojim riječima o donošenju i nedonošenju plodova jer rodnost loze ovisi o njezinoj povezanosti s Trsom. Isus zato kaže: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“ Kao što se loza mora obrezivati da bi obilno urodila, tako se i Isusovi učenici moraju ´rezati´ njegovom riječju kako bi donosili više duhovnih plodova u svijetu. On obećaje učenicima svoju trajnu nazočnost. Oni su poslanici, dakle oni koji su u Kristovo ime poslani u svijet širiti Radosnu vijest i druge privoditi jedinom i pravom Spasitelju. Proslavljajući Kristovo ime u svijetu, učenici proslavljaju nebeskog Oca koji je poslao svoga Sina u svijet. Na taj način ostvaruju zajedništvo s Bogom, na koje ih Isus neprestano poziva.

Slika božanskog Trsa i loze doziva nam u svijest Isusovo samopredanje i žrtvu za spas svijeta i uspostavu Novog saveza s novim Izraelom koji neće iznevjeriti Božja očekivanja. Kao što trs nosi teret cjelokupne loze, tako i Isus prihvaća na sebe sve boli i patnje griješnoga čovječanstva, dajući se u potpunosti za svakog čovjeka. Euharistija je izraz njegove neizmjerne ljubavi, koja biva vidljiva u životima pojedinih vjernika. Vjernici su, pak, upravo po euharistiji ukalemljeni u božanski Trs iz kojeg crpe snagu i sve potrebno za svoj duhovni rast. Što je vjernik više ucijepljen u božanski Trs, tj u Isusa, to više obiluje duhovnim plodovima. Svaki je plod zapravo Božji blagoslov, dan pojedincu i njegovoj zajednici. Možemo reći da od svete euharistije nemaju duhovnu korist samo oni koji se hrane Isusovim presvetim Tijelom, nego i oni koji su u odnosu s njima, jer smisao vjernikove ucijepljnosti u Gospodina leži u donošenju plodova po kojima se proslavlja Božja ljubav prema Sinu. To je poticaj svima nama da se zapitamo koji je smisao našeg blagovanja presvetog Tijela i Krvi Kristove? Blagujemo li jer nas tako uči religiozna tradicija ili jer tako nalaže vjerska obveza ili jer smo tako sigurniji u vlastito spasenje? Svaki razlog nalazi svoju opravdanost, no puno je važniji jedan drugi razlog, a to je da nas ucijepljenost u Krista, kao u božanski Trs, uvodi u božansko zajedništvo Vinogradara i Trsa i u zajedništvo njihovih loza. Današnje nas evanđeoske riječi upravo pozivaju na promišljanje o euharistijskom zajedništvu koje se nastavlja u izgradnji istinskog zajedništva u obitelji, na radnom mjestu, u krugu prijatelja i u svakoj drugoj zajednici. Na to nas osobito potiču Isusove riječi: „Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“ Biti, dakle, Isusov učenik znači biti poslan donositi mnogo roda. Poslanje je temelj kršćanskog poziva. U kontekstu prethodno rečenoga, nemoguće je blagovati Krista i živjeti kao da ga ne blagujemo. Sv. Pavao je posebno upozoravao svoju subraću: „Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi“ (1Kor 11, 27-30).

I danas je mnogo nejakih i nemoćnih, ne samo u tjelesnom smislu nego i u duhovnom. Možda je čak i više duhovne nemoći. Mnogo je i onih koji su se duhovno uspavali, tako da više i ne donose rod koji Isus traži. Kršćani koji redovito blaguju Gospodinovo presveto Tijelo i Krv prvi su pozvani pomoći slabijima i nemoćnijima, jer imaju Gospodina u sebi. Isus je obećao svojima, a to znači onima koji blaguju njegovo Tijelo i Krv, svoju zaštitu, snagu i pomoć. Posebno su utješne i ohrabrujuće njegove riječi: „Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.“ Te riječi upućuje i nama. Potrebno je samo čvrsto vjerovati.

Na današnju nedjelju blagdana Gospe Trsatske molimo našu nebesku Majku Mariju da nas ohrabri u vjeri i ojača u zajedništvu kako bismo se neprekidno napajali na božanskom Trsu, Isusu Kristu, i donosili plodove dostojne Božjega kraljevstva.