Evanđelist Ivan stavlja naglasak na oprečnost dviju stvarnosti: ljudske i božanske, čovjeka i Boga. Svijet nije prihvatio Isusa, Istinu i Put koji vodi u vječni Život, ali niti one koji su Isusovi. Svijet za Ivana predstavlja suprotnost od Boga i svega što je Božje. No, unatoč tomu, Isus ne želi da Otac pozove k sebi i njegove učenike pa da ih izuzme od svijeta. Svijet vapi za Božjom pomoći. Svijet je potrebit Boga. Božju pomoć svijetu pružit će Isusovi učenici. Zato je potrebno da oni ostanu u svijetu. Isus moli Oca zaštitu za učenike - da ih posveti u istini. Zanimljivo je da im Isus nudi istinu (Božju riječ) kao jedino moćno sredstvo protiv Zavodnika svijeta – Zloga. Zato govori Ocu: „Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.“ Nisu samo prvi učenici zaštićeni takvom Božjom zaštitom, nego i njihovi nasljednici i sav vjerni puk koji prihvaća i u život provodi istine koje naučava Sveto pismo i crkveno učiteljstvo s papom na čelu.Današnji je svijet istovremeno u potrebi za istinom i u sukobu s njome. Gladan je istinskih vrijednosti, a istovremeno ih odbacuje i zamjenjuje lažnima. Vapi za spasenjem, a istovremeno odbacuje Spasitelja. Svijet je uvijek u sukobu s Bogom jer još nije u potpunosti preobražen Istinom koja vodi u život. Kristovi su vjernici pozvani vršiti temeljno poslanje evangelizacije na način da naprije sami žive istine vjere koje trebaju prenositi drugima. No, kako evangelizirati ako smo rušitelji, umjesto graditelji jedinstva među braćom ljudima; ako promičemo pravdu jačega, umjesto međusobnu solidarnost i brigu za potrebite; ako smo zarobljeni okovima materijalizma, umjesto da živimo u slobodi djece Božje i Isusovih učenika? Isus je za svoje učenike rekao: „Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.“ Ne možemo, dakle, biti Kristovi učenici i ´učenici´ svijeta. Ne možemo živjeti svoju vjeru samo nedjeljom na sv. misi, o blagdanima i prigodnim crkvenim svečanostima, a ostali dio života živjeti po uzoru i pravilima svijeta. Isus ne traži da mrzimo ovaj svijet i da se zavlačimo u neki svoj duhovni svijet. Na kršćanima je da posvećuju svijet snagom Kristove ljubavi koju su primili u krštenju. Samo Božja ljubav ima snagu mijenjati, preobražavati svijet. Kršćani su oni koji prezentiraju Božju ljubav i novi svijet u ovomu svijetu. Stoga, ako u nama ne gori Kristov plam ljubavi, ništa ni od našeg poslanja u svijetu. I nama onda treba evangelizacija.
Današnje nas evanđelje osobito potiče da kao Kristovi vjernici promičemo jedinstvo među subraćom u vjeri i među svim ljudima. Nažalost, povijesne su okolnosti dovele do bolnog razdvajanja kršćanskih Crkava. Zato ova Isusova molitva ima dodatnu težinu i sve nas još jače obvezuje na izgradnju duhovnih mostova koji nas trebaju što više približavati jedni drugima, a što manje razdvajati. Netko bi mogao reći da je sada, nakon toliko stoljeća, gotovo i nemoguće postići jedinstvo među kršćanima različitih Crkava. Ali sjetimo se što je anđeo Gabrijel rekao Mariji kada joj je navijestio Božji plan da će začeti i roditi Gospodina: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ (Lk 1, 37). Jedinstvo nije samo fizičko. Prvotnije je ono duhovno, koje je neraskidivo i vječno. Kao što u Bogu ključa život triju božanskih osoba, tako i među kršćanima svih kršćanskih Crkava treba strujati isti Duh koji povezuje, a ne razdvaja; obogaćuje, a ne osiromašuje ili dokida. Duha jedinstva i zajedništva treba isprositi od Gospodina. Koliko svi skupa budemo ustrajni u molitvama za jedinstvo i ekumenski djelatni u svojoj životnoj praksi, to će više Duh jedinstva i zajedništva činiti ono što je samo Bogu moguće.
Neka nas ova Isusova molitva još snažnije potakne u molitvama i djelima za jedinstvo i zajedništvo među braćom i sestrama u Kristu, kao i na izgradnju međuljudskih poveznica po kojima će sav neobraćeni svijet lakše spoznati i uzljubiti svoga Stvoritelja i Spasitelja Isusa Krista.