Cvjetnica
|
5. travnja Cvijetnica Mk 14, 1-- Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. A uvečer dođe on s dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe. Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'" Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač. Mk 15, 1-47 Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" A oni opet povikaše: "Raspni ga!" Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, 30spasi sam sebe, siđi s križa!" Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem. A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. 46Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. |
Na nedjelju Muke Gospodnje slušamo i u svomu srcu proživljavamo najsvetiji dio Gospodinova poslanja – njegovu kalvariju do smrti na križu. Marko donosi opis Isusove muke onako kako je čuo od apostolskog prvaka Petra.
Sve započinje zavjerom protiv Isusa od strane svećeničkih glavara i pismoznanaca. Isus nije bio trn u oku pobožnog židovskog puka nego vjerskih vođa, kojima je on predstavljao opasnost, možda i konkurenciju. Nije im bilo lako suočiti se s Istinom. Isus je za sebe rekao: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14, 6). Lakše je bilo „Istinu“ proglasiti neistinom i za to pridobiti narod. Nije im bilo jednostavno niti sagledati svoj životni put kao životnu stranputicu na kojoj su se našli zbog pretjeranog sebeljublja i oholosti srca, pa je lakše bilo zakopati „Put“ koji vodi u vječni život. A prihvatiti „Život“ značilo bi umrijeti starom, ustaljenom načinu života, na što vjerske vođe ipak nisu bile spremne. Radije ubiti Jednoga, nego mijenjati sve. No, nemojmo odmah zauzeti stav prijezira. Nitko čak ni od nas kršćana nije izuzet ove zamke. Svaki naš grijeh jest posljedica zavjere protiv Boga jer griješna situacija u nama stvara osjećaj samodostatnosti, zbog koje nam Bog postaje suvišan,
pa čak i smetnja koju treba ignorirati ili odbaciti. Bog nikada nije protiv nas. Mi smo protiv njega. Mi ga odbacujemo svojim riječima, djelima i propustima. Bog je beskrajno strpljiv i milosrdan, i čeka na naš povratak. Svaki povratak njemu u sakramentu pomirenja jednak je povratku izgubljena sina iz Isusove prispodobe (Lk 15, 11-32). Zato je potrebno neprekidno oslobađati se nakupljenog tereta grijeha i jačati se u Božjoj ljubavi i snazi koju nam on daruje kroz svete sakramente Crkve.
Zavjera dovodi do zla, što je vidljivo iz Judina čina izdaje. Isusova je vrijednost bila novčano procijenjena. Spasitelj svijeta dobio je svoju cijenu od strane čovjeka. Postoji narodna uzrečica da svaki čovjek ima svoju cijenu, u smislu da se sve i svakoga može kupiti. U Isusovu je slučaju čovjek pokušao odrediti cijenu Boga, ne znajući da se njegova cijena ne mjeri mjerilima svijeta, nego djelima savršene ljubavi. Bog je nepotkupljiv jer on savršeno ljubi svako svoje stvorenje. I među učenicima je nastalo komešanje po pitanju tko je od njih najveći, tj. prvi. Isus im je tada odgovorio: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ (Mk 9, 35). Samo djelima nesebične ljubavi prema bližnjemu možemo stupiti u odnos s Bogom, jer „Bog je ljubav“, kako svjedoči sv. Ivan u svojoj poslanici (1Iv 4, 8).
A savršena je Božja ljubav bila iskazana na Posljednjoj večeri kada je Isus razotkrio ljudski plan zavjere, izdaje, mržnje i ubojstva Sina Čovječjega, i Božji plan spasenja čovječanstva i svijeta. Na toj je večeri Isus darovao svojim učenicima najljepši dar Božje ljubavi – sebe, svoje Tijelo i Krv, a da za uzvrat nije tražio ništa osim otvorena srca za primanje toga veličanstvenog Božjeg dara. Ima li većeg izraza ljubavi od ovoga? Tko nas može više ljubiti od Onoga koji nam je ponudio svoju ljubav a da ju nismo sami tražili? Događaj Posljednje večere nije samo povijesni događaj. On se neprekidno aktualizira i uprisutnjuje u misnom slavlju. Kristova je sakramentalna prisutnost među vjernicima, koji su okupljeni na sv. misi oko njegova stola, još snažnija od one fizičke prije smrti jer je sada proslavljen kod Oca, a to znači da nam može dati i obilje svojih milosti. Na nama je hoćemo li ih otvorena srca primiti i živjeti po njima ili ćemo i dalje kukati i jadikovati pod težinom svakodnevice.
Isus je za nas teški križ nosio. Padao je pod njim, ali nije pokleknuo. Nisu lake sve naše uvrede i zločestoće kojima ranjavamo Božje srce, no njegova je ljubav jača. Božja ljubav sve podnosi i nikad ne prestaje, kako je to rekao sv. Pavao u svom hvalospjevu ljubavi (usp. 1Kor 13, 7-8). Samo je takva ljubav mogla pobijediti zlo i vratiti svijetu nadu. Po Križu smo zadobili spasenje; po tom istom križu bit ćemo suđeni na posljednjem sudu. U djelima se ljubavi ogleda Kristov križ.
Križ je temeljni kršćanski simbol jer simbolizira Kristov zemaljski put, koji je put ljubavi prema čovjeku. Zato ovaj simbol ne bi smio biti u vjernika samo neki ukrasni predmet ili način javnog izricanja svoga religioznog identiteta, nego puno više od toga. Nezamislivo je da kršćanska obitelj nema u svomu domu raspelo, odnosno križ jer je on blagoslovna zaštita toj obitelji i izvor milosti. Bilo bi dobro da se svaka kršćanska obitelj često okuplja oko Gospodinova križa, napose u trenucima kada se osjeća slabom i nejakom pod težinom vlastitih životnih križeva.
Prignimo svoja koljena pred raspetim Gospodinom i priznajmo ga svojim Spasiteljem. Bila nam blagoslovljena ova cvjetna nedjelja i svaka nedjelja koja je za vjernike spomen Isusova uskrsnuća i susret s njime u euharitijskom otajstvu. Prve nedjelje po Uskrsu otvorit ćemo Euharistijsku godinu u našoj Nadbiskupiji sa željom da svi postanemo svjesniji izvora iz kojeg nam proističe sav život – muke, smrti i uskrsnuća našeg Gospodina, koji nam se otajstveno dariva u presvetoj Euharistiji. Amen.