6. nedjelja kroz godinu
|
15. veljače 6. kroz godinu Mk 1, 40-45 I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." |
I ove nedjelje slušamo kako je Isus za vrijeme svoga zemaljskog života činio brojna djela ozdravljenja, tj. spasenja. Ona su pokazatelj novog vremena koje je nastupilo s Isusom. Marko uzima primjer gubavaca, najtežih bolesnika ondašnjeg vremena, čija bolest nije izazivala kod ljudi samo žaljenje nego i odbojnost. Takvi su bolesnici bili izolirani od drugih. Bolest im nije narušila samo fizičko zdravlje nego i temeljno ljudsko dostojanstvo, gotovo kao da se i nisu smatrali ljudima. Isus upravo takvima iskazuje Božje milosrđe. Svojim postupcima Isus ne samo pomaže pojedincima nego i jasno upozorava odgovorne u društvu da se ne smiju na taj način odnositi prema tim bolesnicima već da se trebaju brinuti o njima. Za Isusa nema prepreka niti razloga zbog kojih on ne bi mogao spasiti čovjeka. Jednom je prilikom i sam rekao: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike“ (Mk 2, 17).
Za Isusove suvremenike gubavci nisu bili samo bolesnici nego i javni griješnici čija je bolest smatrana posljedicom njihovih grijeha ili grijeha predaka. Isusov je čin oslobođenja ovih bolesnika od teških okova bolesti bio tim veći i značajniji jer se on nije iskazao samo kao Božji čovjek, nego i kao Spasitelj, Sin Čovječji. A samo je „Sin Čovječji vlastan na zemlji otpuštati grijehe“ (Lk 5, 24).