Isus ne traži da bježimo od svijeta niti da u njemu gledamo samo zlo. Svijet nam je dan da kroz njega ostvarimo sebe i druge privedemo k Spasitelju. Do Neba se ne može mimo svijeta. Ljubav i težnja prema Nebu, odnosno Kraljevstvu nebeskom, iskazuje se kroz istinsku ljubav i zauzetost prema subratu čovjeku. Isus zna da nije lako biti odan i vjeran njegovoj riječi dok nas obasipaju razno razne ponude svijeta i stilovi života, ali on nam je poslao svoga Duha da nas jača i hrabri kako bismo se u svakom trenutku mogli oduprijeti zamkama svijeta i svjetovnoga. Pitanje je samo jesmo li uopće svjesni djelovanja Božjega Duha u svijetu i u našem životu, unatoč duhovima svijeta, i znamo li se koristiti njegovim darovima? Sve je više depresivnih, otuđenih, usamljenih, zabrinutih, tjeskobnih osoba. Među njima je mnogo mladih koji iz tog i sličnih razloga oduzimaju sebi život. Oni su osobito potrebni Božjega Duha. Na nama je vjernicima ozbiljan zadatak,
kao što je bio i pred prvim učenicima - svjedočiti Kristovo svjetlo nade i ljubavi tamo gdje je nada nadjačana depresijom i očajem, a ljubav strahom i tjeskobom. No, najprije moramo mi biti zapaljeni vatrom Duha Svetoga i svijetliti Kristovim svjetlom da bismo u drugima zapalili njihov duhovni stijenj. Isus od nas ne traži ništa osim naše iskrene ljubavi. Svijet nam nudi mnogo, ali i oduzima mnogo ako izgubimo orijentire koje nam je dao Spasitelj. On je svoju vlast i moć prenio na apostole prije nego ih je poslao u svijet. A preko njih i na čitavu Crkvu.
Mi smo danas ta Crkva. Na nama je poslanje da kao ljubljena djeca nebeskoga Oca, slijedeći Kristove riječi, svojim općeljudskim i kršćanskim primjerom trajno preobražavamo ovaj svijet na dobro, na bolje. To je moguće jedino ako ga počnemo gledati Isusovim očima i u njemu ljubiti svoje bližnje na način kako ih Isus ljubi. Za neke je to iluzija, za neke izazov, a za nas poziv i poslanje.