23. nedjelja kroz godinu


6. rujna
23. kroz godinu
Mk 7, 31-37

Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!" I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali

U vrijeme pisanja ovog evanđelja kršćani su već živjeli sakramentalnim životom, drugim riječima prakticirali su sakramente kršćanske inicijacije: krštenje, sv. potvrdu i euharistiju. Uvjet za pristupanje kršćanskoj zajednici bilo je pokajanje, obraćenje i krštenje. Scena ozdravljenja gluhog mucavca iz današnjeg evanđelja prikazuje na slikovit način postupak pristupanja kršćanskoj zajednici.

Gluhog su mucavca neki njegovi sunarodnjaci doveli k Isusu. Dakle, on nije došao sam. Drugi su doprinijeli da se on susretne s Gospodinom. S njihovom molbom da Isus položi svoju ruku na njega, njihova je zadaća bila izvršena. U primjeru gluhog mucavca nazire se slika pripravnika za kršćanstvo - katekumena, željnog riječi utjehe i spasenja. Polaganje Isusove ruke na bolesnika, znakovito dodirivanje bolesnikovih ušiju i jezika, uz izgovaranje riječi "Effata! - Otvori se!", na simboličan način prikazuje vidljive znakove sakramenata kršćanske inicijacije. Isus želi da se primanjem sakramenata, u kojima se Bog na najintimnijoj razini susreće s čovjekom, otvore obraćenikove uši za slušanje Njegove riječi kroz život, i usta za trajno navješćivanje spasenja drugima. Kršćanstvo nije u svojoj biti neko neodređeno intimno stanje čovjekova duha, već radosno zajedništvo djece Božje koja su okupljena oko Gospodinova euharistijskog stola i njegove spasiteljske riječi.

Isus čini ono što su od njega tražili ljudi koji su doveli mucavca. Događa se ozdravljenje, tj. spasenje. Taj se isti događaj zbiva svaki put kada čovjek izrazi želju i spremnost na obraćenje i na prihvaćanje novog života u Kristu. Po njegovoj se riječi događa ozdravljenje duše, ali i tijela jer duša nije odijeljena od tijela iako ne podliježe istim zakonima kao i tijelo. Mnogo je onih koji su naizgled fizički i psihički zdravi, ali im je duša bolesna jer trpi pod teretom mnogih grijeha. Ovaj evanđeoski primjer fizičkog ozdravljenja svjedoči da Isusova riječ, odnosno živa vjera, zahvaća cijelog čovjeka; njegovo tijelo, dušu i duh, i na tim ih razinama ozdravlja, odnosno spašava. Fizička su ozdravljenja evanđeoski izričaj novog vremena, vremena obraćenja i spasenja, koje je nastupilo dolaskom Krista u svijet.

Ovo evanđelje ističe dužnost kateheziranja, odnosno prenošenja i svjedočenja Radosne vijesti u svijetu. Među evangelizatore Riječi u svijetu nisu pozvani samo oni koji su prihvatili duhovno zvanje za svoj životni put, nego i svi koji su primili sakramente kršćanske inicijacije i na taj način preuzeli obvezu temeljnog kršćanskog apostolata. Dakle, svaki je kršćanin pozvan svjedočiti razloge svoje vjere i nade u Krista. A da bi mogao istinski svjedočiti, i na taj način privoditi druge Isusu, i sam mora biti istinski zahvaćen. Svaki je kršćanin pozvan biti "sol zemlje" i "svjetlo svijeta" (Mt 5, 13-14). No, nije dobro ako se naša vjera temelji samo na emocijama oduševljenja i zanosa zbog nekih izvanrednih duhovnih iskustava, jer se u takvim duhovnim stanjima zna dogoditi situacija koju je Isus opisao u svojoj prispodobi o sijaču (usp. Mt 13, 3-9), kojemu nešto zrna padne na kamenito tlo, gdje nema dovoljno zemlje. Takvo sjeme odmah izniknu, ali zbog jakog sunca izgori i nikakve koristi od njega. Kršćanstvo se ne može živjeti bez Isusova zanosa, ali ni bez realnosti njegova Križa, što znači da je kršćanin pozvan neprekidno ponirati u bogata otajstva svoje vjere i, čitajući znakove svoga vremena, svjedočiti ih drugima oko sebe.

Neka nas današnje evanđelje potakne na još snažnije vršenje temeljnog apostolata po kojemu na najsavršeniji način osvarujemo svoj ljudski i kršćanski poziv.