24. nedjelja kroz godinu


13. rujna
24. kroz godinu
Mk 8, 27-35

I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.

Današnje nam evanđelje donosi jednu od najstarijih ispovijesti vjere koju je Petar izrekao o svojemu Učitelju: "Ti si Pomazanik, Krist!". S nekoliko izravnih riječi on je izrekao gotovo cijeli sadržaj kršćanske vjere. Drugim riječima, opisao je Isusa kao Onoga kojega je židovski narod stoljećima iščekivao, o kojemu su najveći židovski proroci prorokovali, koji je u najbližem odnosu s Bogom jer je od Njega odabran i pomazan. On je, dakle, ispunjenje svih očekivanja.

Vjernici diljem svijeta danas ispovijedaju Petrovu ispovijest vjere na svetoj misi, nakon odslušanog evanđelja i svećenikove propovijedi, ali na sadržajno duži način. Gotovo da ju svi praktično znaju napamet kao molitveni obrazac u kojemu dio koji govori o Kristu Spasitelju svjedoči o njemu kao o Mesiji koji je bio odbačen od svojih, koji je patio, bio mučen, ubijen, raspet i na kraju uskrišen od mrtvih. To da će Mesija biti ubijen i raspet učenici nisu mogli shvatiti niti prihvatiti, a napose Petar. Njihova vjera još uvijek nije bila prožeta duhom uskrsloga Gospodina. Oni su u Isusu očekivali osloboditelja i spasitelja svijeta na način kako su to činile velike vjerske vođe i svjetovni likovi iz povijesti. Biti odbačen od svojih, izrugivan, ne iskazivati nikakvu fizičku moć i silu, ne tražiti svjetovnu pravdu i zadovoljštinu, ljubiti i praštati protivnicima, nikako se nije podudaralo s koncepcijom kakvu su imali Petar i ostali učenici. Isus je znao da samo protivnik Boga i Božjega plana spasenja čovječanstva može željeti da on ne izvrši do kraja Očevu volju. Zato Petra, koji je prije toga u ime svih učenika ispovjedio pravu vjeru u njega, sada naziva sotonom, jer je Isus uočio da taj neprijatelj Boga i čovjeka sada progovara kroz njega. Na taj se način, u istoj epizodi, Petar pojavljuje kao onaj kroz kojega progovara Otac nebeski i kao onaj preko kojeg govori sotona. Takvo je ljudsko srce! Dok ga u prvom slučaju Isus blagoslivlja, u drugom ga odbacuje riječima: "Odlazi od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!".

Patnja, odricanje, križ dio su naše svakodnevice. Takva su iskustva izazov za našu vjeru, ali i obogaćenje jer se po njima više suobličujemo Kristu Patniku. Tko ne može prihvatiti Krista Patnika, suobličujući svoje patnje s njegovima, ne može biti istinski ucjepljen u Krista. U tom pravcu idu i Isusove riječi upućene narodu i učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." Odreći se samoga sebe znači postati Kristov, ili što bi sv. Pavao rekao: "Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist" (Gal 2, 20). To ne znači da čovjek gubi samog sebe, nego baš naprotiv, sebe u Kristu pronalazi i ostvaruje kao novo stvorenje (usp. 2 Kor 17).

Pozvani smo živjeti kao novi, obraćeni ljudi, oni koji već participiraju na milosti Božjega kraljevstva. Samo tako možemo jedni drugima biti putokaz za sretniji i bolji život.