Draga braćo i sestre! Kako Vam je poznato, ove se godine navršava 1700 godina otkad je za svoju kršćansku vjeru mučeničku smrt podnio sv. Vid, zaštitnik grada Rijeke, riječke katedrale i nadbiskupije. Zajedno s mnogim drugim kršćanima mladi se Vid, za vrijeme okrutnog Dioklecijanova progona kršćana, okitio mučeničkom palmom, znakom pobjede nad mukama i smrću. Ne znamo kada je štovanje tog mladića s palmom u ruci u Rijeci počelo i kad se toliko proširilo da je Rijeka jednostavno postala "Zemlja i Rijeka sv. Vida". Možda se sve to dogodilo na samim počecima širenja i ukorjenjivanja kršćanstva na ovim prostorima?
Ali, koliko bi god odgovor na te nepoznanice bio važan i zanimljiv, neusporedivo je važnija sama činjenica da je već stoljećima mladić s palmom zaštitnik i simbol grada na Rječini i cijelog našeg kraja. U njegovoj okrutnoj sudbini predstavljen je mukotrpni život ljudi u ovom dijelu Lijepe naše. Neimaština, bolesti, iseljavanje, nezaposlenost, teški i slabo plaćeni rad, robovanje raznim stranim osvajačima i domaćim moćnicima, i toliko drugih nedaća i zala, sve je to činilo život ovog grada i kraja sličnim progonstvu i mučeništvu dječaka Vida. U tom su dječaku, koji je u najranijoj životnoj dobi osjetio svu okrutnost i bezobzirnost vlasti, stari Riječani i Primorci, kako mlađi tako i stariji, prepoznavali sebe i svoje životne muke i križeve. Zato im je on bio tako bliz i drag, svetac za koga su znali da ih najbolje razumije i prihvaća.
No, to nije sve. Naime, kao što je u Vidovoj muci i patnji simbolizirana muka i patnja naših predaka, tako su u njegovu otporu i vjernosti do kraja simbolizirani i njihov otpor i prkos, neslomljivost i nepopustljivost u suprotstavljanju svakom obliku zla. Koliko su god sile tame i smrti bile moćne, još je moćnija u njima bila vjera u život. Zato su, poput Vida, ponosno držali u svojim rukama pobjedničku palmu. Vidova je palma bila i njihova palma, kao što je i njegova muka bila njihova. Zbog toga je i došlo do njihova snažnog poistovjećivanja s njime, što se očitovalo i u želji da svoj grad zovu njegovim imenom. Željeli su biti poput njega, njegova zemlja i njegov grad.
Ne bi li, zbog svega toga, Vidova palma trebala biti i naš simbol u kojemu ćemo se i mi današnji Riječani, Primorci i Gorani prepoznati, stijeg pod koji ćemo se svrstati? I nije li ova 1700. obljetnica Vidova mučeništva upravo neponovljiva prilika da tu palmu pobjede, nade, vjere i života čvršće prihvatimo i više je uzdignemo? Držeći i noseći tu palmu, po uzoru na svog zaštitnika sv. Vida, naši su preci uvijek uspjeli izići kao konačni pobjednici. To će i nama biti moguće ako palmu mučenika Vida ne ispustimo iz svojih ruku.
Dakako, taj mladić s palmom upućivao je naše pretke na onoga koji je u temelju svake pobjede nad zlom i smrću, a to je Isus Krist koji je svojim uskrsnućem pobijedio grijeh i smrt. Njemu je jeruzalemsko mnoštvo s palminim granama u rukama klicalo kao kralju i pobjedniku, što je on nekoliko dana poslije toga, nakon teške muke i smrti na križu, slavodobitno i ostvario. Po Isusovu je primjeru i sv. Vid, kao i toliki drugi mučenici, prolio svoju krv i time očitovao čudesnu Božju snagu koja slabe ljude krijepi i osposobljava za najviša djela ljubavi.
Zato je Vidova obljetnica i nama poticaj i poziv da se, poput njega, svrstamo iza onoga koji je, nakon što je prošao kroz mnoge nevolje, ušao u puninu života, utrvši ujedno put svima koji ga žele slijediti. Stoga, držati i visoko dizati Vidovu mučeničku palmu znači živom i nepokolebljivom vjerom prianjati uz onoga čijom je snagom i Vid ostvario pobjedu. To je naš Gospodin Isus Krist, u kojem su nam darovane pobjeda i život.
Pozivam Vas, stoga, braćo i sestre, da u ovoj visokoj obljetnici mučeništva našeg svetog zaštitnika obnovite svoju vjeru čisteći je od svake polovičnosti, površnosti i nedosljednosti, tj. trudeći se, poput predaka, živjeti po njoj. Samo ćete tako postati dostojnima uzeti u ruke palmu kojom se on okitio. A svoju spremnost na odlučniji hod stopama svetog Vida mučenika pokažite i Vašim brojnim sudjelovanjem u svečanoj proslavi 1700. obljetnice njegova mučeništva, koju će u Rijeci 15. lipnja o. g. u 18,00 sati, uz sudjelovanje mnogih biskupa i svećenika, predvoditi uzoriti kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK. To je središnja gradska i nadbiskupijska proslava našeg svetog zaštitnika, stoga nitko ne bi s nje smio izostati bez važnog razloga. U skladu s time neka se te večeri nigdje ne slave večernje sv. mise, a svećenici i vjernici, osobito djeca i mladi, ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici, tj. svi koji mogu, neka budu sudionici našeg središnjeg slavlja. Pozivam također da se iz udaljenijih župa i dekanata upriliči organizirani prijevoz vjernika na tu proslavu.
I na kraju, braćo i sestre, očekujući vas radosno na našoj središnjoj proslavi sv. Vida, preporučujem vas sve njegovu zagovoru.
Dano u Rijeci, na svetkovinu Uzašašća Gospodina našega Isusa Krista, godine Gospodnje 2004.